Mlade žene i uspješne sportiskinje – Milena Nikolić,ženamaodbhsportiskinja„ Lana Pudar, sestre Sipović, Ajla, Nejra i Emina, najbolji i najveći su ambasadori naše države koje ponosno stoje rame uz rame sa sportskim velikanima, obaraju svoje ali i tuđe rekorde i ponosno se upisuju u bosansko-hercegovačku i svjetsku historiju. Saglasne su u jednom – boriti se za boje svoje zastave i slaviti uspjehe u svojoj državi i sa svojim ljudima su osjećaji koje nikada ništa neće moći nadmašiti. Poruka djevojčicama, ali i svim ženama: „Budite hrabre, uporne i sanjajte. Svijet sporta čeka na vas“, a najpoznatija bosansko-hercegovačka sirena iz Mostara dodaje: „Vjera u sebe i težak rad. Prečica nema!“ Milena Nikolić je jedna od najboljih fudbalerki koja pokazuje da granice za njen talent i rad ne postoje, ali se i dalje bezuslovno vraća da igra za boje svoje države kad god joj se ukaže prilika. Čuvene sestre Sipović – Ajla, Nejra i Emina, zajedno i pojedinačno su zacrtale nove putanje bh. karateu u svijetu i pokazale da podrška i te kako može biti okidač za uspjeh. Sa njima se slaže i najpoznatija bh. sirena u historiji – Lana Pudar, mlada plivačica čije ime je odjekivalo u svijetu još dok nije imala ni osamnaest godina te koja je još tad zavrijedila mjesto na tronu najpoznatijih sportistkinja koje je Bosna i Hercegovina ikada imala. O svom sportskom putu govorile su za Balkan Diskurs povodom Međunarodnog dana žena – 8. marta, uz poneki savjet za djevojčice koje će tek možda poželjeti ponijeti titulu uspješnih bh. sportiskinja pored svog imena. Od dječije borbe s predrasudama do trona ženskog fudbala Svoje fudbalske početke Milena Nikolić napravila je u rodnom gradu Trebinju i „Leotaru“, koji nije bio poznat u javnosti postojanja ženskog fudbala. Iako se sjajno snalazi na svim pozicijama na terenu, ova 32 – godišnjakinja u švicarskom FC Basel zauzima poziciju napadača. Njene osvojene nagrade i priznanja nemoguće je pobrojati. Istaknuta je bh. reprezentativka, a njena rečenica „čast mi je nositi dres sa državnim grbom, nećemo se predati“, probudila je simpatije cijelog regiona. Kao dijete gajila je ogromnu ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Kada je počela da trenira još u djetinstvu, žene su općenito bile u podređenom položaju i susrela se sa predrasudama. Pored toga, uslovi za trenranje nisu bili na zavidnom nivou jer se treniralo na terenima koji nisu bili uređeni, bez svlačionica i klupskih prostorija. Bilo je, kako naglašava, teško opstati ali pobjedila je ljubav. Danas je profesionalna sportiskinja s maksimalnom posvećenošću i svaki dolazak u Bosnu i Hercegovinu joj mnogo znači. Općenito za sportski rast u BiH, smatra da je napredovao u posljednjih deset godina i dosta više djevojčica žele da se bave fudbalom, ali i reprezentativne selekcije razvijaju se u dobrom pravcu i igraju iz godine u godinu sve bolje. Ipak, dodaje da ima još mnogo toga da se radi i razvija kako bi se malo približili evropskim standardima, pogotovo što se tiče infrastrukture i medijske pažnje. Kao prednosti treniranja u Bosni i Hercegovini, navodi činjenicu da je bliže porodici i prijateljima, dok joj je mana što se još uvijek malo ulaže u ženski fudbal, pa je samim tim i kvalitet slabiji jer djevojke biraju neke druge poslove ili sportove gdje se više ulaže ili gdje su primanja veća. Ističe da je infrastruktura za bavljenje fudbalom na jako niskom nivou, ali i da ženski fudbal je medijski jako slabo ispraćen. „Žene u sportu u BiH definitivno ne dobijaju onoliko pažnje koliko zaslužuju, kako od strane vlasti, tako i od običnih ljudi. Generalno, sport u BiH nije ispraćen koliko bi trebalo, jer sistemski su nam nametnute neke druge stvari i sport je gurnut u drugi plan, što je po meni zastrašujuće. Sve manje i manje ljudi se bave sportom i samim tim interesovanje za praćenje sporta je sve manje i manje“, kazala je Milena. Osvrćući se na fudbal kao najvažniju sporednu stvar na svijetu, naglašava da su tribine na muškim utakmicama Premier lige u većini utakmica skoro prazne, uz navode da i ne treba spominjati ženski fudbal jer postoje ljudi koji čak i ne znaju da postoji ženski fudbal u BiH, što je jako poražavajuće. S druge strane, pojašnjava da je jako mali broj onih koji ih redovno prate i podržavaju, to su uglavnom familija i prijatelji, i zbog toga im duguju ogromnu zahvalnost. Za sada ne planira povratak u BiH, bar ne u skorije vrijeme, a u švicarskom Baselu gledaćemo je do 2025. godine, a kako i sama kaže, vidjet će šta budućnost nosi sa sobom. Njena poruka za sve djevojčice u BiH koje bi voljele da kao ona zakotrljaju profesionalno loptu na travnatom terenu: „Vjerujte i pratite svoje snove i nikako ne dozvolite predrasudama da stanu na put do ostvarenja vaših snova“.