Marta Vidal istraživala je bosanske mostove i priče ljudi koji ih prelaze, razmišljajući o mostovima kao poveznicama u zemlji koja je još uvijek podijeljena i oštećena ratom. “Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kome se ukršta najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo”, napisao je bosanki nobelovac.” — Ivo Andrić Da je Bosna i Hercegovina zemlja mostova, postoji više primjera. Sarajevo je poznato po svojih 13 mostova, među kojima je Latinska ćuprija na kojoj je ubijen nadvojvoda Franc Ferdinand, što je izazvalo Prvi svjetski rat. Stari most u Mostaru je na naslovnoj strani skoro svih turističkih vodiča za BiH. Ratne slike njegovog uništenja progone mnoge državljane BiH. Stanovnike Višegrada povezuje most Mehmed Paše Sokolovića ili Stari most o kojem je pisao Andrić u knjizi “Na Drini ćuprija” za koju je dobio Nobelovu nagradu. Mostovi imaju i važan simbolički značaj. Jedna poslovica kaže da se ljudi svađaju i da su usamljeni jer prave previše zidova a premalo mostova. Kao element povezivanja, most je predivan simbol debate i pomirenja među kulturama, što je naročito važno u zemlji koja je još uvijek podijeljena i oštećena skorašnjim ratom. Mostovi takođe simboliziraju mobilnost, komunikaciju i razvoj. Oni mogu povezati ljude i promovisati razumijevanje dozvoljavajući im prelazak na “drugu stranu”. Tokom mog vremena u Bosni, otkrila sam njene mostove i nadahnjujuće ljude koji ih prelaze. Ovo su njihove priče. Brisko Corda – Stari Most u Mostaru Most u Mostaru je rekonstrukcija osmanlijskog mosta iz šesnaestog stoljeća koji je uništen 9. novembra 1993. godine, tokom rata u BiH. Grad Mostar je dobio ime po čuvarima mosta koji su se zvali mostari, i Stari Most, koji je više od 400 godina stajao na rijeci Neretvi, bio je bitan simbol grada. Bio je mjesto sastanka na kom su se održavala poznata godišnja takmičenja skakača. Brisko je rođen u Mostaru i tu je proveo čitav život. On je posljednja osoba koja je prešla most prije njegovog uništenja. “Dan kad sam zadnji put prešao most, moja porodica je podijeljena napola – na dvije strane rijeke. Mogli smo se vidjeti samo prešavši most”, prisjeća se Brisko. Tog dana nije bilo vode na jednoj od strana, tako da je Brisko morao ići na rijeku. “Prešao sam most da donesem vode svojoj porodici. Kada sam se vraćao, most je bombardovan”, kaže on. Most je bombardovan 8. novembra tokom dana i bio je na samoj ivici kolapsa. U jutro narednog dana, most se srušio nakon što su ga pogodile tri granate dok ga je Brisko prelazio. “Ne mogu da shvatim da sam iskusio takvo nešto i preživio. Pitam se šta sam to učinio pa da me Bog spasi”, pita se Brisko, prisjećajući se kako je mislio da će umrijeti na mostu i zajedno sa njim pasti u vode Neretve. Trčao je najbrže što je mogao, i kada je došao do kraja mosta bio je pokriven bijelom prašinom. “Nisam imao ni ogrebotine na sebi, samo sam bio bijel kao mlinar”, smije se Brisko. Ipak, on osjeća da je dio njega pao skupa s mostom. “Ne samo dio mene, nego svih ljudi koji su rođeni u Mostaru i koji su osjećali da je Most dio njihovih života”, kaže Brisko. Ljudi širom svijeta su žalili most, i čuvši vijest o njegovom uništenju, padali su u očaj. “Smrt ljudi je očekivana, ali most i njegova ljepota i dražesnost su izgrađeni da nas nadžive. Bio je to pokušaj da se dokuči vječnost. To nadilazi sudbine pojedinaca. Mrtva žena je jedna od nas – ali most smo svi mi, zauvijek”, napisala je Slavenka Drakulić, hrvatska novinarka i spisateljica, o rušenju Starog Mosta. Rad na obnovi je počeo 1997. godine uz podršku UNESCO-a, i most je obnovljen koristeći istu tehniku koja je korištena pri prvobitnoj izgradnji. Hrvati i Muslimani su radili skupa na obnovi. Zvanično je otvoren u julu 2004. godine. “Kada sam po prvi put prelazio novi most, noge su mi bile teške”, prisjeća se Brisko, ističući da je to bio neobjašnjiv osjećaj. Danas turizam igra važnu ulogu u Mostaru, pošto obnovljeni most privlači veliki broj posjetilaca. Most je i dalje najvažniji simbol ovog grada, a njegova obnova daje nadu za pomirenje. Elvin Redžepović – Most Olge i Suade u Sarajevu Most Olge i Suade, koji je dobio ime po prvim žrtvama opsade Sarajeva, Olge Sučić i Suade Dilberović izgrađen je nakon Drugog svjetskog rata. Petog aprila 1992. godine, održani su mirovni protesti u Sarajevu. Dok su ljudi marširali za mir, snajperi su otvorili vatru na civile. “Peti april je moj rođendan i dan kada je Suada ubijena na mostu. Za mene je to jako tužan dan”, kaže Elvin Redžepović, koji je učestvovao na mirovnim protestima.