U okviru projekta „Stvarni glas novinarstva“ koji finansira Evropska unija kroz program malih grantova „Zaštita slobode medija i slobode izražavanja na zapadnom Balkanu“, Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) iz Sarajeva objavio je „Izvještaj o stanju slobode medija u 17 lokalnih zajednica Bosne i Hercgevine“. Istraživanje je bazirano na djelovanju lokalnih medija kroz riječi novinara, a omogućilo je prikazivanje stvarnog stanja novinarstva u lokalnim zajednicama. Jedna od autorki izvještaja, Tatjana Milovanović govori da je 30 novinara učestvovalo u istraživanju i to su novinari koji profesionalno rade u lokalnim medijskim kućama, novinari koji pišu za različite medije, dopisnici i frilenseri. „Samo istraživanje je podijeljeno u nekoliko cjelina. Pitali smo ih da nam opišu jedan svoj radni dan, da nam ispričaju o izazovima sa kojima se susreću. Govorili su nam i šta oni smatraju kao prednost jednog novinara u BiH i koje su njihove preporuke za poboljšanje“, objašnjava ona, te dodaje da je istraživanje pokazalo kako novinari znaju da ne rade svoj posao na najprofesionalniji način. Razlozi tome su mnogobrojni, a neki od problema koje je istraživanje detektovalo zajednički su svim novinarima, dok su određeni problemi specifični za rad i izvještavanje novinara u lokalnim zajednicama. Tako se kao glavne prepreke navode finansijska zavisnost od lokalnih vlasti, različiti pritisci i prijetnje, te izrazito prisutna cenzura i autocenzura. Prema izjavama intervjuisanih novinara upravo takva situacija onemogućava da poslove obavljaju na profesionalan način. U lokalnim zajednicama, najteže je obrađivati teme nepotizma i korupcije, zatim priče o postkonfliktnom društvu, dok je teme iz oblasti ekonomije, svakodnevnog života, kulture i sporta prema učesnicima istraživanja mnogo lakše uraditi. Kao medije kojima najviše vjeruju, navode Radio Slobodna Evropa, N1 Televiziju, program medijske kuće Al Jazeera Balkans i izvještaje Balkanske Istraživačke Mreže (BIRN BiH). Istraživanje je pokazalo i da su postojeći zakonski propisi ocijenjeni kao dobri, ali da se ne provode na pravi način što je dodatan problem za medijske radnike u BiH. Još jedan od izazova sa kojima se susreću novinari u lokalnim zajednicama jeste i pronalazak relevantnih sagovornika, kao i nedostatak tema i događanja. „Ono što mi naročito smeta je mnoštvo priča koje se ne dotiču svakodnevnice, odnosno problema lokalnog stanovništva. Vijesti se “proizvode“ samo u korist vladajuće strukture i one treba da pokažu kako je sve napredno u gradu i da su svi zadovoljni. Mnogo je cenzure i svaki položaj da se čuje druga strana biva cenzurisan“, navodi novinarka iz Višegrada koja je željela ostati anonimna. [1] Novinarka Radija Slobodna Evropa (RSE) i autorka izvještaja, Marija Arnautović takođe je istakla činjenicu da je novinarima u manjim lokalnim zajednicama puno teže da odrade neku temu, nego npr. novinarima u Sarajevu, Banjaluci ili Mostaru, te da dodatno zabrinjava mala solidarnost između novinara kao i njihove izjave da se ne osjećaju sigurno. Profesorica Lejla Turčilo sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu objašnjava da pored postojanja pritisaka na medije, postoje i pritisci medija kao medijskih kuća kojima je zapravo sve važnije od novinara. „Vrlo često se čuje da je prva adresa gdje je ugroženo pravo novinara, upravo adresa medija u kojem rade. Vlasnici i urednici tih medija više vode računa o politici i publici i svemu drugom osim o novinarima. I kada ukažete urednicima, šta njihovi novinari kaži o uslovima rada, jedini odgovor koji dobijete jeste ako imaju negdje da odu neka idu. To je zapravo najstrašniji odnos prema novinarima koji postoji“, govori Turčilo. Tu se nameće i pitanje kakvu mi priču očekujemo od novinara koji rade u takvim uslovima, ali i dalje prema profesorici Turčilo, to ne opravdava česti neprofesionalizam koji imamo u medijima. Građani nemaju povjerenja u medije Istraživanje javnog mjenja koje je tokom 2017. godine sprovelo Udruženje BH novinari pokazuje da građani BiH imaju skoro jednako povjerenje u vjerske zajednice i medije. Nepovjerenje prema medijima rezultat je života u medijskom sistemu koji je bio pod kontrolom države u periodu SFR Jugoslavije i tokom nacionalističkog perioda koji je uslijedio nakon raspada države gdje su mediji služili kao glasila političkih lidera i vojnih propagandista. „Postoje mediji koji rade na osnovu činjenica u sklopu sa novinarskim standardima, ali postoje i oni koji su pod uticajem političkih partija i rade sve u skladu sa njihovim interesima. Ti mediji svoje izvještavanje zasnivaju manje na istinitim činjenicama, a više na hvalospjevima partija koje zastupaju i negativnim izvještavanjem o njihovim protivnicima.