Veliki dio borbi koje su se dešavale tokom rata devedesetih u Bosni i Hercegovini, dogodile su se u planinama, brdima i selima. Međutim, u BiH se sada radi na obnovi ove vrste turizma. bog toga su ova mjesta bila prepuna mina koje su dovele do uništenja i propadanja planinarskih staza i koliba koje su služile za povezivanje zemlje i njenog naroda. Međutim, u BiH se sada radi na obnovi ove vrste turizma pozivajući sve ljude na povratak u planine da uživaju u prekrasnom krajoliku Dinarskog područja. Istorija planinarenja u BiH Danas se otprilike trećina stanovništva Bosni i Hercegovini (BiH), u određenoj mjeri bavi planinarenjem – od odanih planinara do onih koji idu u planine najmanje jednom godišnje. Planinarenje u BiH je prošlo kroz neke značajne promjene u proteklih 30 godina, a posljedice rata iz 90-ih godina su i dalje vidljive i u gradu i na selu. Za vrijeme Jugoslavije, planinske staze su bile međusobno povezane, jasno označene i postojala je široka mreža planinskih koliba i loža i svi su zajedno radili na stvaranju kohezivnog sistema. Međutim, raspadom bivšeg sistema, planinarenje je u posljednjih nekoliko godina doživjelo tzv. stagnirajući rast. Mnoge planinske kolibe i lože su uništene i, prema riječima planinara Dalvina Kadirića iz Planinarskog društva Željezničar Sarajevo, više ne postoji ni jedna planinarska zajednica koja predstavlja cjelokupno društvo. Planinarski sindikati u BiH su se borili da se prilagode novim uslovima u državi što je dovelo do smanjenja članova u planinarskim udruženjima. ,,U ranijim vremenima, postojalo je jedno planinarsko društvo u svakoj zemlji i jedan planinarski sindikat koji je služio za predstavljanje svih različitih planinarskih društava koja su postojala širom regiona”, rekao je Kadirić. On je dalje objasnio da iako BiH ima nacionalni sindikat – Planinarski Savez Bosne i Hercegovine – da se on sastoji od tri pod-sindikata: Planinarski Savez Federacije Bosne i Hercegovine, Planinarski savez Republike Srpske i Planinarski savez Herceg Bosne. Nažalost, ove unutrašnje podjele su usporile obnovu određenih djelova ove vrste turizma u BiH. Uprkos komplikacijama, planinarska društva kao što je PD Željezničar Sarajevo rade sve što je u njihovoj moći kako bi se borili sa političkim preprekama, a Kadirić je siguran da će se tradicija planinarenja u zemlji nastaviti. ,,Mislim da smo na dobrom putu ka oživljavanju strasti stanovništva za planinarenjem tako što im nudimo nešto novo”. Kadirić je objasnio da je svrha PD Željezničar Sarajevo, koje postoji od 1950. godine, da ljudima pruži mogućnost za povezivanje sa drugim planinarima, volontiranje za organizaciju i odlaske u planine. Ova nevladina organizacija ne samo da pruža ove mogućnosti, već i učestvuje u nizu drugih važnih aktivnosti, uključujući čišćenje staza, restauraciju i obilježavanje istih. Ova organizacija se brine o stazama u svojoj opštini gdje organizuje mjesečne planinarske izlete, a takođe je uključena i u projekat Via Dinarica. Priča Via Dinarice Via Dinarica je mega-pješačka staza koja obuhvata sedam zemalja Zapadnog Balkana, od Albanije do Slovenije. Ovaj projekat se razvija i realizuje već godinama, ali razvoj ovako velike, među-državne staze nije mali zadatak, pogotovo kada se uzmu u obzir nestabilnosti u regionu. „Naš cilj je bio istražiti potencijal za povezivanje od tačke A do B sa C i Z i tako dalje. Također nam je cilj bio da vidimo da li je moguće da neko prođe tom čitavom rutom. Naravno, očekivali smo da ćemo naići na neke prepreke na putu. Očekivali smo da ćemo naići na neke zapostavljene, pa čak i nepostojeće staze kao rezultat dešavanja 90ih godina.”, rekla je Božana Kaltak, menadžerica projekta Via Dinarica, naglasivši da su se ona i njene kolege nadale da će razvoj ove mega staze staviti region na međunarodnu turističku mapu. Nakon rata došlo je do velikog straha od povratka na staze zbog velikog broja mina koje su još uvijek bile postavljene širom zemlje. Prema izvještaju Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi – Misija OSCE-a BiH, više od 300 hiljada kvadratnih kilometara je očišćeno od mina od 1996. godine. Međutim, iako je samo 2,2 posto terena i dalje opasno po ovom pitanju, procjenjuje se da se radi o brojci od 80 hiljada nagaznih mina. Mnoge staze i dalje postoje u područjima koja nisu bila minirana, a staze koje su trenutno u aktivnoj upotrebi su očišćene od mina, i stoga je planinarenje u regiji generalno sigurno i bezopasno. Pored toga, većina dokumentovanih nesreća povezanih sa minama nije povezana sa planinarenjem.