Novi pokušaj dostizanja pravde za zločine počinjene na Kosovu zvanično je odobren 2015. godine kada je Parlamentarna skupština Kosova usvojila odluku o kreiranju Suda,šajtranzicijskepravdeSpecijalizovanavijeć odnosno Specijalizovanih vijeća Kosova. Niz prethodnih sudova, uključujući Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Misiju Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK), lokalne sudove i Misiju vladavine prava Evropske unije na Kosovu (EULEKS) su pokušali, ali bez većih uspjeha, osigurali suđenja za počinitelje ratnih zločina. Obećanja Specijalizovanih vijeća da će popraviti ove propuste leže u činjenici da je riječ o tzv. hibridnom sudu. Sud je dio kosovskog pravosuđa, ali je sastavljen od međunarodnih sudija i smješten u Hagu, te predstavlja novu vrstu pravosudne institucije koja kombinuje snagu međunarodnih tribunala sa prednostima lokalnog vlasništva. Ova obilježja hibridnog suda bi trebala pomoći da se izbjegne etnička pristrasnost, prijetnje, te politički pritisci koji uglavnom prate istrage ratnih zločina. Uprkos obećanjima ovog novog institucionalnog modela, Specijalizovana vijeća i dalje nailaze na jaka osporavanja na Kosovu uoči izdavanja prvih optužnica. Najveće kritike dolaze zbog ključnih problema, poput etnički pristrasne nadležnosti, nejasnih optužnica i tajnosti rada, što ukazuje na redovne mane sudskog rada kako bi sprovedene istrage zaista bile nepristrasne. Ovi problemi postaju sve vidljiviji kada se uzme u obzir društvena klima na Kosovu i očekivanja od sudova koja su, u većini slučajeva, zasnovana na etničkoj pristrasnosti koja karakteriše poslijeratno Kosovo i kreira lošu atmosferu za rad vijeća. Pristrasna nadležnost Kosovski Albanci su od samog početka žestoko osporavali ideju vijeća, zbog dokumenta koji je primarno i doveo do formiranja vijeća, a to je izvještaj Dika Martija iz 2011. godine. Sama nadležnost Specijalizovanih vijeća obuhvata zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druga krivična djela prema kosovskim zakonima koja su počinjena na teritoriji Kosova u periodu između 1. januara 1998. i 31. decembra 2000. godine, a obuhvaćena su u Martijevom izvještaju. Nadležnost uključuje i zločine koji su bili predmet istrage od strane Specijalnog istražnog tima (SIT). Svi prethodni sudovi koji su istraživali ratne zločine jasno su utvrdili da se većina takvih zločina odnosi na upotrebu pretjerane sile od strane Vojske Jugoslavije i srpskih policijskih snaga. Martijev izvještaj se, naprotiv, fokusira samo na pripadnike Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) tokom gore spomenutog vremenskog okvira. S obzirom na ovaj specifični fokus, mnogi na Kosovu vide vijeća kao selektivni oblik pravde. Prema riječima analitičarke Njomze Haxhibeqiri, koja je porijeklom kosovska Albanka: ,,Glavni nedostatak Specijalizovanih vijeća jeste što njihova nadležnost cilja samo članove OVK, što uzrokuje problem validnosti iz perspektive kosovskih Albanaca.ˮ Anketa iz aprila 2017. godine, potvrđuje da 76,4% kosovskih Albanaca smatra nepravednim činjenicu da će vijeća uglavnom procesuirati ratne zločine i zločine protiv čovječnosti povezane sa OVK. Haxhibeqiri dalje objašnjava: „Ako bi Zakon o vijećima proširio svoje područje primjene izvan samo Martijevog izvještaja i sudio o zločinima koje su počinili i drugi, bilo bi puno manje problema… Na ovaj način, vijeća bi imala podršku Kosova i mogla bi doista doprinjeti otkrivanju punopravne istine, umjesto da se skoncentrišemo na samo jedan dio.ˮ Agon Maliqi, analitičar koji je takođe porijeklom kosovski Albanac, upozorava da ovaj ograničeni fokus vijeća nosi rizik da stvori veću ogorčenost nego osjećaj pravde. „Ako tužilaštvo bude uspješno, rad Specijalizovanih vijeća bi mogao proizvesti osjećaj pravde među zajednicama kosovskih Srba i Albanaca, koji su bili mete OVK-a. Ipak, ciljanje na počinitelje sa samo jedne strane će na kraju stvoriti osjećaj nepravde među širom albanskom zajednicom.ˮ Stav o pristranosti vijeća zavisi od toga sa kim razgovarate. Prema riječima srpskog aktiviste Aleksandra Rapajića, uloga suda je da odredi individualnu, a ne grupnu odgovornost: „Percepcija da su vijeća uspostavljena protiv kosovskih Albanaca potiče od onih koji se plaše da će im ova institucija suditi i presuditi. Pojedinci koji su počinili ratne zločine i stekli značajnu finansijsku korist pripisuju „više interese“ svojim djelima kako bi izbjegli odgovornost.ˮ Ipak, argument pojedinačne odgovornosti bi se trebao primjenjivati na sve etničke grupe i samim time ne pruža dovoljno dobro opravdanje na pitanje zašto bi Albanci trebali biti jedini odgovorni. Nejasne optužnice Osporavanje nadležnosti vijeća ide ruku pod ruku sa slabim dokazima iz Martijevog izvještaja koji prezentuju optužbe protiv jedne određene grupe.