Olga i Zijad će ove godine proslaviti 40 godina sretnog braka. Rođenim Banjalučanima, bračnu sreću, ljubav i posvećenost odgoju dvije kćerke, nisu uspjele da pokvare etničke i religijske podjele, pa ni rat koji je Bosnom i Hercegovinom bjesnio skoro četiri godine. Ključ uspjeha njihovog braka je kažu, ljubav, poštovanje i kompromis, prije svega. Prvi ples Upoznali su se sedamdesetih godina prošlog vijeka u fakultetskoj diskoteci. ,,Prišao mi je za ples i tako je krenulo. Učila sam ga profesionalno plesati, jer ja profesionalno plešem, ali nije išlo”, priča sa osmjehom Olga. Ona za svog supruga kaže da je siguran, zaštitnički nastrojen, odlučan i pošten i da joj je to najbitnije. Zijad u šali dodaje da je i nervozan, a za svoju suprugu kaže kako je ,,iskrena, poštena, čestita i vrijedna. Sve što jedna žena treba da bude”. ,,Naravno i lijepa”, kaže gledajući Olgu. U vrijeme kada su sreli jedno drugo, biti u takozvanoj ,,mješovitoj” vezi ili braku u Banja Luci, niti bilo gdje u Bosni i Hercegovini, nije bilo neobično i strano, ni njihovim prijateljima ni porodici. ,,Nije toga bilo. Vjeruj nije ničeg bilo. Ja kad sam otišao u vojsku sa 18 godina, ja sam se izjašnjavao kao Bosanac. Kolege s kojima sam bio dobar sa 15 godina sam dobar i dan danas i dalje. To su baš te prijateljske snage. Ja svoje drugove ne razlikujem po vjeri. Moja je sestra udata za katolika. Niko im ništa nije rekao niti osudio”, priča Zijad. Olga dodaje kako se u ,,gradskom životu” na to nije obraćala pažnja. ,,Moja je sestra udata za muslimana. Brat joj je oženio katolkinju i jedna je bila udata za Srbina”, dodaje ona. Šest stotina nacionalno miješanih brakova u BiH 2019. godine Danas je situacija u Bosni i Hercgeovini znatno drugačija. Agencija Prime Communication, 2018. godine objavila je istraživanje stavova građana BiH o mješovitim brakovima. Prema tom istraživanju ukupno 38,7 posto građana se protivi takvoj vrsti bračne zajednice. Prema podacima entitetskih zavoda za statistiku Republike Srpske i Federacija BiH, u Bosni i Hercegovini je tokom 2019. godine sklopljeno više od 18 hiljada brakova. Od tog broja tek oko 600 je nacionalno mješanih. Društvena percepcija nacionalno mješovitih brakova značajno se promijenila i rijetki su oni koji se odluče da počnu takvu vezu. Strah od osude porodice, komšiluka, društva u cjelini, ali i teško ratno naslijeđe, transgeneracijske traume, često utiču i na izbor životnog saputnika. Ni Olgi i Zijadu tokom rata u Banja Luci, kažu nije bilo lako. ,,Bilo je nezgodnih situacija. Svakome, ne samo nama. Ipak je to rat bio”, kaže Olga. ,,Kako je bilo Srbima u Sarajevu tako je i nama bilo ovdje u Banja Luci. Sve su to nacionalisti, svi su oni u talu i mržnji”, dodaje Zijad. Odsustvo građanskih vrijednosti u odgoju i obrazovanju Vjeruju kako je malo onih koji u bosanskohercegovačkom društvu promovišu mir, suživot, toleranciju i kompromise, jer to ne odgovara onim koji vode ovo društvo, a oni se u svojoj porodici uvijek trudili da upravo to rade. Tako su odgojili i dvije kćerke, tridesetsedmogodišnju Maju i dvadesetosmogodišnju Melani. No, nije sve tako lako bilo, kako izgleda napisano na papiru. Problema, sličnih onima sa kojima se poslije rata suočavala većina ,,mješanih” porodica bilo je i kod njih. Kćerke nisu odgajali da pripadaju nekoj od etničkih ili religijskih grupa. ,,Melanie je išla na vjeronauku zbog prosjeka, a Maja nikad nije. Maja je jedina bila u razredu koja nije išla na vjeronauku”, priča Zijad. ,,Melani jednom dođe i kaže “mama bio odžačar u školi i tata mora doći potpisati da ja mogu ići na ovu vjeronauku.” I ja se pitam kakav ođačar i onda ja skontam da je to hodža ustvari”, uz smijeh se prisjeća Olga. Smatraju da su za odgoj djece najvažnije građanske vrijednosti, no vjeruju da takvo nešto u Bosni i Hercegovini skoro da i ne postoji. ,,U svim naprednim društvima na prvom mjestu su građanske vrijednosti, a kod nas u nacionalnim društvima to je u drugom planu. Gdje god je religija na prvom mjestu, nema tu napretka. Afrika, Brazil, Urugvaj, Južna Amerika, sve te religijske zemlje, sve je to kao i kod nas, zato nema napretka. Prije su ljudi imali karakter, moral, riječ, obraz”, kaže Zijad. ,,Sve što je normalno, ovdje kod nas nije normalno. Sve ovo o čemu mi pričamo ovdje, to se uopće ne spominje na primjer u Njemačkoj. Moj brat je stigao u Ameriku i kad je aplicirao za prvi posao on je rekao da je iz Bosne. Na to mu je poslodavac odgovorio “Šta ima veze, ja sam iz Bostona”. Stranci to ne gledaju kao kod nas u Bosni”, kaže Zijad. Svako ima pravo na svoja uvjerenja Iako za sebe kažu da su ateisti u njihovoj kući se obilježavaju svi religijski, ali i drugi praznici.