Maja Gasal Vražalica (37) i Sanjin Vražalica (44) iz Sarajeva su kao djeca zbog ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini devedesetih godina odrasli u Berlinu, Njemačkoj i ondje se upoznali. Berlinsko djetinjstvo Sanjinova obitelj je izbjegla iz Sarajeva, a Majina iz Livna te su spletom okolnosti pripadali istom kvartu u Berlinu gdje je počelo njihovo poznanstvo. Sanjin je imao tada 16, a Maja 9 godina. Nakon određenog vremena, njihove obitelji se vraćaju u rodne gradove i održavaju kontakt, a Majin odlazak na studije u Sarajevo obnavlja poznanstvo sa Sanjinom. Njihovo poznanstvo iz djetinjstva obnovilo se ponovnim i sudbonosnim susretom u Sarajevu koji je rezultirao brakom. Danas ondje žive i rade te broje 13 godina sretnog braka iz kojeg se rodio njihov dvanaestogodišnji sin Sergej. Sanjin ističe da je Maja ,,osoba koja ima izražen osjećaj da pravednost izgura do krajnjih granica” i koja je spremna svakome pomoći ,,čak i na uštrb sebe”, dok Maja kaže da je Sanjin ,,lijep, zgodan, pozitivan, fleksibilan, otvoren, emotivan porodični čovjek”. Pri izboru partnera kao ni njihovi roditelji nisu razmišljali o nacionalnoj pripadnosti Maja ističe kako je jako rano shvatila da nikada neće birati partnera prema njegovom etnonacionalnom identitetu, te se prisjeća kako je došla do tog zaključka nakon povratka iz Berlina u Livno odakle je njena porodica. ,,Budući da se vraćam adolescentskim godinama gdje se više ne stvaraju ljubavne veze i simpatije na osnovu ljubavi i osjećanja nego se prvo pita ‘ko si’ i ‘šta si’, u meni se budi neki revolt ili neka emotivna nota, gdje sama sebi stvaram sliku da ja nikad ne bih mogla biti supružnica u jednom čistom etničkom braku.” Još dodaje da oboje dolaze iz multietničkih brakova, naime, njen otac je musliman, a majka katolkinja, a kod Sanjina je otac musliman, a majka pravoslavka. ,,Kod mene je više izražena ova fizička i emotivna komponenta nego Majina iako je i ovo što ona spominje meni bilo jako bitno. Kod nje je to malo intenzivnije, upravo radi te manje sredine, jer je to stvarno u Livnu i svim tim manjim gradovima posebno izraženo”, zaključuje Sanjin. Od svih izazova Sanjin kao najveći iz vremena prije braka, uz smijeh tvrdi da je to bio period neposredno prije njihovog vjenčanja. ,,Poenta priče je da tri dana pred vjenčanje ništa nije definisano i sve još visi u zraku. Tako da sam ja sve organizovao, što me iscrpilo. Termin vjenčanja je bio u 10, a ona je dogovorila fotografisanje oko 9 sati. Ja nikako nisam spavao, ustao sam četvoronoške. Ona se uredila i naspavala, a ja ko da me poplava izbacila. I kaže fotograf ‘nasmijte se’, a da vidite kako sam ja izgledao, kao da sam na strijeljanju”, prisjeća se Sanjin pokazujući na fotografije uz obostran smijeh. Povratak u podijeljeno bosanskohercegovačko društvo Maja navodi kako su u njihovim obiteljima odrasli u slobodnom duhu otvorenosti bez granica, u poštovanju i ljubavi, no tada nakon rata po povratku u BiH dolaze u sredinu gdje su nju i sestru prvo pitali ,,što su” i ,,jesu li se opredijelile”. Naglašava da su takvi odnosi za nju u adolescentskim godinama bili pritisak. Ljubav za nju nije, kako ona kaže, prebacivanje nekoga na vlastitu vjeru jer se na taj način nečija sloboda i viđenje stvari ograničava. ,,I to je vjerovatno nešto što je bilo moja prva predispozicija prema Sanjinu, osim toga što smo se znali i kroz porodice i kroz pozadine. To je sigurno bila jedna odskočna daska za upuštanje u to sve. Mimo toga, sigurno ima i ona koja je fizička i emotivna”, dodaje Maja. Brak u kojem svako može zadržati ono što jeste Kod Sanjina je odmah znala, da joj nitko neće postaviti pitanje ,,da li pored sudskog vjenčanja treba ići u džamiju ili crkvu ili bilo koju drugu vjersku instituciju”, a također i kod planiranja obitelji, da joj netko neće postaviti pitanje ,,zašto ovo ime, zašto ono, da li će se obrezivati ili će se krstiti”. Ističe da je to bilo jedno veliko rasterećenje, gdje je ušla u brak u kojem se osjeća da može zadržati ono što ona jest i kako ona poima stvari. ,,Kao dijete iz miješanog braka i kao neko ko je ušao u miješani brak i neko ko stvara dijete u miješanom braku, to smatram kao nešto jako pozitivno, nešto što je nama doprinijelo mnogo u smislu otvorenosti jednih prema drugima, empatije prema drugom i drugačijem, poštovanju prema svim obilježjima koja god ko ima”, priča Maja. Navode da je bitno da njihov sin odluči sam za sebe o svojoj opredijeljenosti i da se to ne smije prenositi od roditelja kao DNK. ,,Naše dijete sutra može biti sve što misli da treba da bude, nakon što pročita sve knjige koje treba i stvori svoju kulturu, religiju i ostalo.