Markiranje planinarske staze na Mahnjači potaklo je stanovnike Željeznog Polja da i sami otkriju ljepote i potencijal svoje planine i sela. Ovo je priča o tome kako zajednički rad planinara i mještana otvara put novim rekreativnim,–turističkipotencijalzaŽ ali i ekonomskim mogućnostima. Kada se, vozeći iz Žepča prema Zenici, u centralnoj Bosni i Hercegovini (BiH), provučete kroz tjesnace rijeke Bosne kod mjesta Želeća, s desne strane ugledat ćete planinski greben prošaran livadama i jelovom šumom. To je planina Mahnjača, najviša sjeverna tačka rastegnutih Dinarida u dolini Bosne. Na tom pravcu sjeverno ništa tako visoko nema sve do slovačkih Tatri. Ova doskora nepoznata tačka u planinarskim krugovima odlikuje raznolikom florom i flaunom, zanimljivom historijskom pozadinom i dobrim izvorima planinske vode. Velika mjesna zajednica i angažirano stanovništvo svakako imaju šta ponuditi gostima i sada i u budućnosti. Položaj planine, na tromeđi opština Žepče, Teslić i Zenica čini je pogodnom za različite planinarske ture koje vode do njenih najviših vrhova – Velike Mahnjače (1358 metara nadmorske visine) i Palašnice (1323). S ovih vrhova pružaju se pogledi sve do Save i Majevice na sjeveru i Konjuha na istoku. Masiv Vlašića, kojem ova planina i geografski pripada, s Palašnice se vidi kao na dlanu. Upravo je zbog toga, Mahnjača oduševila strastvenog zeničkog planinara i vodiča Afana Abazovića. Prvo je u februaru 2018. godine u saradnji s mještanima Željeznog Polja, sela od preko 4.000 stanovnika na padinama Mahnjače, organizirao humanitarnu turu za jednu bolesnu djevojčicu. Tada se rodila ideja za pravim označivanjem staza na ovoj planini. ,,Analizirajući topografske karte, satelitske snimke, spajajući sa tim i terenski rad i izviđanje, a u razgovoru sa prijateljem Kenanom Efendićem i narodom Željeznog Polja, utvrdio sam da je potreba za realizacijom projekta markacije staze prijeko potrebna”, kaže Abazović, predsjednik Udruženja ,,Azimuth 135” iz Zenice. Priča, kako je do rata u Bosni i Hercegovini ova planina bila uglavnom nepoznata planinarima i drugim ljubiteljima prirode. Jedini masovniji događaj, koji se tu organizovao, bilo je narodno veselje za 27. juli – Dan ustanka naroda BiH, inače, nekada državni praznik u bivšoj Jugoslaviji. Od humanitarne ture do markacije staze Nakon humanitarne ture, priča Abazović, odlučio je markirati stazu. U tome su mu pomogli zenički planinari i planinarke, Lejla i Una Selimović te Amir Tufekčić. Doprinos su dali i mještani ili ljudi porijeklom iz ovog mjesta, Almin Mujetekić, Hasan Okanović, Kenan Efendić, Bego Tutnjić i Suvad Hadžić. No, najviše su pomogli lokalni entuzijasti, koji će u međuvremenu osnovati i svoje planinarsko društvo. Staza vodi kroz živopisni zaselak Orčevići, smješten na strmim sjevernim padinama planine. Potom planinari, nakon uspona, grebenom dolaze do uređenog lovačkog doma i izletišta Gojanovci. Dobrim vojnim drumom, nedaleko od linije fronta, koju je u proteklom ratu u BiH držala 319. brdska brigada Armije Republike BiH, izlazi se do pod vojni objekat na Velikoj Mahnjači – važan radio-relejni čvor bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA). Dalji hod zapadnim grebenom pruža zadivljujuće poglede na „pola Bosne“: od doline istoimene rijeke od Žepča i Maglaja, sve do visova Vlašića i Borija. Potom se planinari spuštaju u zaselak Mjestova Ravan, a na tom dijelu trase imaju priliku odmoriti se i družiti s mještanima na nekoliko lijepo uređenih izletišta. Na prostranim strmim pašnjacima planinari i izletnici će svakako sresti ljeti i lokalne ovčare, živopisne, pričljive i gostoljubive ljude od kojih mogu kupiti dobrog travničkog – ili kako oni kažu – „masnog“ ovčijeg sira. Mještani osnivaju planinarsko društvo Staza je markirana krajem septembra 2020. godine, a početkom oktobra svečano je otvorena nova planinska ruta. Na ovom, za planinarske prilike, velikom događaju, učesnike ture ugostili su stanovnici Željeznog Polja, a bila je prisutna i delegacija Komisije za markiranje Planinarskog saveza BiH. Nakon prve humanitarne ture, grupa lokalnih entuzijasta i sama otkriva čari i mogućnosti svoje rodne planine. ,,Negdje u februaru 2020. došli smo na ideju da se skupimo i osnujemo planinarsko udruženje ,,Mahnjača 1358”. Bilo nas je tad, kad se osnivalo 12-13 i tad smo osnovali i upravni odbor”, kaže Muris Tutnjić, aktivan i živopisan član zajednice, sada predsjednik udruženja. Uz osnovnu pomoć općinskih i kantonalnih vlasti, članovi ovog udruženja brzo rješavaju formalne stvari i već počinju sami markirati manje staze na planini. Danas je to izrazito aktivno lokalno udruženje i nezaobilazna tačka u svim inicijativama u ovom mjestu, koje se oporavilo od klizišta kojima je bilo teško pogođeno 2014. godine.