LGBTQI+ aktivisti su 2019. godine u Bosni i Hercegovini (BiH) u Sarajevu organizovali prvu Povorku ponosa. Događaj je popraćen međunarodnim medijima i dobio je niz pozitivnih reakcija zbog svog značaja. Akademsko istraživanje čak je pokazalo da je događaj pomogao promjeni javnog mišljenja prema ovoj zajednici među stanovnicima Sarajeva. Ipak, borba za jednakost nije samo organizacija godišnjih Povorki. Stanje prema ovoj zajednici se drastično promijenilo od 2019. godine, najviše kao polemical posljedica COVID-19 pandemije. Kako su LGBTQI+ zajednica (lezbejke, gejevi, biseksualne, transrodne, queer i interseks osobe) i aktivisti u BiH organizovali Povorku ponosa 2019.godine, u jeku novih izazova uzrokovanih pandemijom? Napredak nakon Povorke Poslije Povorke ponosa u 2019. godini LGBTQI+ aktivisti pažljivije posmatraju promjenjivo političko, pravno i društveno okruženje te bilježe neke ključne uspjehe. U jednom intervjuu, Dajana Bakić, izvršna direktorica Tuzlanskog otvorenog centra (TOC), LGBTQI+ aktivističke organizacije u BiH, naglasila je da Povorka predstavlja “najvidljivije sredstvo koje se koristi za naglašavanja bitnih pitanja s kojima se LGBTQI+ zajednica svakodnevno susreće. To, s druge strane, pomaže u promjeni percepcije javnosti o ovoj zajednici i o tome šta Povorka ponosa zapravo jeste – parada za jednakost, prava i slobodu. Aktivisti tvrde da je Povorka učinila borbu za LGBTIQ+ prava vidljivijim. U jednom intervjuu, Branko Ćulibrk, član Organizacijskog odbora Povorke ponosa BiH, rekao je: „Pitanja nasilja i diskriminacije usmjerena prema LGBTQI+ zajednici i pojedincima sve su češća tema rasprave i vidjeli smo porast izvještavanja o govoru mržnje prema ovoj zajednici. Štaviše, sa normativnog stajališta, Nacrt zakona o istospolnim brakovima u FBiH na kojem se radi postao je veoma aktuelan, ali je u toku i izrada Akcijskog plana za ravnopravnost LGBTQI+ osoba na državnoj razini. Sve su to mali koraci koji vode ka svjetlijoj budućnosti ove zemlje, svih nas.” Bakić dodaje da su aktivisti “bili uključeni u različite vrste rasprava o zakonima slobode okupljanja”, omogućavajući im značajan doprinos procesima formiranja ovih novih zakona, posebno u vladama Kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantona. Povorka sama po sebi ne može izazvati institucionalne promjene, ali aktivisti mogu iskoristiti ovu vrstu vidljivosti i svijest javnosti koju Povorka donosi kako bi istakli najvažnija pitanja ove zajednice, a koje bi politički akteri trebali ozbiljno shvatiti i uključiti u nove reforme. Kako Bakić naglašava: „Život ne mijenja jedna Povorka. I dalje imamo iste zakone. I dalje se suočavamo s nasiljem i diskriminacijom. No, mart je bio veliki korak u promjeni percepcije o Povorci. I u pravnom okviru stvari su se počele pomalo kretati ka promjenama.” Male pobjede su važne, ali su i ugrožene novom pandemijom. Spomenuti Nacrt zakona o istospolnim brakovima je na čekanju, a preuzela ga je međuresorna radna grupa u Federaciji BiH, koja je formirana u februaru 2020. godine. To je svakako bio pozitivan pomak. Darko Pandurević iz SOC-a ističe da „radnu grupu uglavnom čine ljudi koji su voljni i otvoreni za obavljanje svog posla, koji profesionalno pristupaju zadatku i nemaju unaprijed stvorene predrasude ili stavove o toj temi. Također su Sarajevski otvoreni centar vidjeli kao partnera u cijelom procesu, što je otklonilo neke početne zabrinutosti da će sam rad i naše uključivanje u radnu grupu biti bitka s vjetrenjačama.” Ali napredak radne grupe, koji je ionako relativno spor, je bio u zaostatku ostatak godine. U konačnici, samo je jedan sastanak održan tokom 2020. godine. Ovaj spor napredak nije obeshrabio aktiviste da slijede pravni put i borbu prema jednakosti. Na primjer, Pandurević je također istaknuo kontinuiranu upotrebu strateških parnica od strane SOC-a za unaprjeđenje LGBTQI+ prava kroz pravosudni sistem. Prilagođavanje pandemiji Reagovanje na spori institucionalni napredak kroz strateške sporove samo je jedan primjer kako su LGBTQI+ aktivisti upravljaju izazovima napretka u BiH: i to kroz kreativnost i spremnost na prilagodbu. Ovaj način razmišljanja je ključ u odgovoru na pandemiju virusa COVID-19. Ćulibrk kaže: “Naša borba mora imati kontinuitet, uprkos trenutnim okolnostima, gdje smo prisiljeni osvajati javni prostor na nove i kreativne načine.” Drugim riječima, pandemija nije obeshrabila ove aktiviste, već ih je ohrabrila da osmisle jedinstvena sredstva za postizanje svojih ciljeva. Ćulibrk je dao nekoliko konkretnih primjera kako su LGBTQI+ aktivisti kreativno radili na buđenju javne svijesti. “Iako smo prošle godine bili prisiljeni otkazati Povorku koji nije održan u obliku prosvjedne šetnje, ali smo bili prisutni u javnim prostorima.