Rodno zasnovano nasilje, kojem u Bosni i Hercegovini su najviše izložene djevojke i žene, često se ne prijavljuje nadležnim organima, a ako se i prijavi i dođe do sudskog postupka kazne su male ili pak uslovne. Razlozi za neprijavljivanje nasilja su nepovjerenje u rad institucija, nedovoljna osjetljivost i educiranost nadležnih, patrijarhalni odgoj, neznanje same žrtve šta treba da uradi i kome da se obrati, ali i strah od eventualnih posljedica. Čak 84 posto žena ne prijavljuje nasilje policiji, navodi se u izvještaju Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini iz 2018. godine o sigurnosti i dobrobiti žena u BiH. Generalna percepcija žena, kako je navedeno u izvještaju, jeste da će „institucije reagirati da je žrtva kriva i da će stati na stranu počinioca“. Predstavnici nevladinih organizacija koje se bore protiv rodno zasnovanog nasilja smatraju da je u Bosni i Hercegovini (BiH) potrebno unaprijediti postojeći zakonski okvir, tako što će biti implementirane odredbe Istanbulske konvencije, educirati predstavnike institucija kako bi imali veću osjetljivost prema žrtvama nasilja, ali i ohrabriti žrtve da nasilje prijave jer nasilje nije privatna stvar. „Sistem u BiH nije izgrađen da djeluje preventivno“, kazala je Amina Dizdar, koordinatorica programa „Prava žena“ Sarajevskog otvorenog centra. Pojasnila je da i policija može uticati na broj prijavljenih ili neprijavljenih slučajeva rodno zasnovanog nasilja ovisno od načina kako će postupati sa žrtvom ili koliko su informisani o mogućnostima zaštite žrtve. Ubistva 12 žena 2019. godine u BiH od bračnih ili vanbračnih partnera tretirana su kao nasilje u porodici, a ne kao femicid. „Ono što je karakteristično za slučajeve femicida jeste da ubistvo žene nije prvi i iznenadni čin nasilja, već rezultat prethodnih nasilnih radnji koje su u većini slučajeva bile prijavljivane od strane žrtve“, kazala je Dizdar. Žrtve prepuštene same sebi Kada dođe do prijavljivanja nasilja, odnosno mogućnosti sankcionisanja, utvrđen je nepovoljan položaj žena i neadekvatno postupanje institucija. Prema izvještaju monitoringa sudskih postupaka, gdje se žene i djeca pojavljuju kao oštećena strana u oblasti rodno zasnovanog nasilja, iz jula 2020. godine, a kojeg su uradile Fondacija Udružene žene iz Banja Luke i Centar ženskih prava iz Zenice, nepovoljan položaj žena manifestuje se kroz nezaštićene žrtve/svjedokinje i svjedoke, a česte su uslovne osude kao upozoravajuće sankcije dok su zatvorske kazne rijetke i zbog toga postoji veliki broj povratnika u vršenju djela rodno zasnovanog nasilja. „Žrtve su kroz status svjedočenja prepuštene same sebi. Osim postupanja na sudu, žrtve rodno zasnovanog nasilja i seksualnog uznemiravanja ne prolaze bolje ni u drugim institucijama. Kad žrtve raznih oblika rodno zasnovanog nasilja naiđu na neadekvatan odgovor sistema, poslije loših iskustava ne žele da prijave nasilnika i obeshrabruju se da se uopće obraćaju institucijama“, kazala je Nada Golubović, predsjednica Upravnog odbora Fondacije Udružene žene iz Banja Luke. Obaveze koje je BiH preuzela ratifikacijom Istanbulske konvencije, kako pojašnjava Dizdar, podrazumijevaju izmjenu krivičnih zakona tako da kriminaliziraju genitalno sakaćenje žena, psihičko nasilje, seksualno uznemiravanje, proganjanje i slično. ,,Republika Srpska je u velikoj mjeri uskladila Krivični zakonik s Istanbulskom konvencijom i izmijenila Zakon o zaštiti od nasilja u porodici na način da se nasilje u porodici više ne može tretirati kao prekršaj i krivično djelo, već isključivo kao krivično djelo. Federacija i Brčko distrikt BiH još uvijek nisu uskladili svoje zakone“, kazala je Dizdar. Uz zakonski aspekt, neophodna je senzibilnost institucija u pružanju podrške žrtvama rodno zasnovanog nasilja. „Institucije bi trebale biti dovoljno senzibilizirane u pružanju podrške žrtvama rodno zasnovanog nasilja. Time bi pružile veći osjećaj sigurnosti žrtvi i pozitivnim praksama ohrabrili i druge da nasilje prijave. U svakom sistemu pa i u sistemu zaštite postoji prostor za unapređenje i razvijanje adekvatnijih mehanizama rada“, kazala je Jasmina Buljić, psihologinja Fondacije lokalne demokratije iz Sarajeva. Potrebno je educirati sudije i tužioce, odnosno raditi na njihovoj senzibilizaciji za ovu problematiku, ističe Golubović, dodajući da se oblici nasilja ne sankcionišu kako treba i onda iz porodica koje nisu dobile adekvatnu zaštitu dobijamo djevojčice koje su naviknute na nasilje i dječake koji postaju nasilnici.