U Bosni i Hercegovini se, zbog duboko ukorijenjene patrijarhalne strukture društva, nasilje u porodici često percipira kao vaspitna mjera jačeg nad slabijim koja ne treba i ne smije da prelazi granice četiri zida. A dok društvo zatvara oči pred sve više izraženijim problemom, tišina vrišti kroz zatvorene zidove ostavljajući žene žrtve nasilja da se same bore protiv nasilnika. U javnom diskursu rodno zasnovano nasilje ima prepoznatljiv oblik – modrice, krvave rane, rasječene usne, raščupana kosa, poneka slomljena kost, prazan pogled. Ali postoje one modrice koje nisu vidljive, rane koje su poznate samo jednoj osobi, pogled zamaskiran u normalan život. Bosna i Hercegovina (BiH) je postala visokotolerantna na skoro sve oblike nasilja te je tako i rodno zasnovano nasilje postalo svakodnevnica našeg društva. Uznemirujući naslovi u bosanskohercegovačkim medijima koji govore o užasnim primjerima nasilja nad ženama, često i sa smrtnim ishodom, svjedoče brutalnošću ljudskog uma, kukavičluku, pasivnošću sistema. Česti su i izvještaji nevladinih organizacija, poput OESS-a, USAID-a, UN-a, koji iznose podatke o primjerima rodno zasnovanog nasilja. Iako u Bosni i Hercegovini postoji donekle zadovoljavajući pravni okvir koji reguliše rodno zasnovano nasilje, u praksi stvari ne idu pravim smjerom. Neefikasna zaštita, nepovjerenje u rad nadležnih institucija, nepostojanje jedinstvenog sistema prikupljanja podataka o žrtvama rodno zasnovanog nasilja, te neprihvatanje i neprijavljivanje nasilja, žrtve često šalje na put bez povratka. Ekonomsko i psihološko rodno zasnovano nasilje je problem oba spola Četiri najpoznatije vrste nasilja koje čine rodno zasnovano nasilje su fizičko, psihološko, seksualno i ekonomsko nasilje. Kao relativno nedavno prepoznate kategorije nasilja, koje su dugo bile zanemarivane, ekonomsko i psihološko nasilje često ostaju u sjeni druge dvije vrste nasilja, najviše zato što su posljedice fizičkog i seksualnog nasilja (naj)vidljivije. Mnogo je manje vidljivo nasilje u vidu potpune ili djelimične kontrole novca, zabrane rada, sabotiranja pokušaja da se pronađe ili zadrži posao, verbalnog umanjivanja vrijednosti žene. Nura* (53) kaže da joj je život kod roditelja bio izuzetno težak, te da su je udali sa nepunih 18 godina, kada i počinje njena noćna mora. ,,Kad sam se udala, odmah mi je rekao da je ženi mjesto u kući. Brinula sam o njemu, njegovim roditeljima, ali je bio škrt i na jednoj marki. Znao me je i udariti, ali pravi haos je nastao nakon smrti njegovih roditelja. Tada mu nikad nisam bila dobra. Za sve je mene krivio, pa su udarci i ponižavanja postali češći“, priča Nura. Nura nije sama u ovoj priči. Istu sudbinu dijele mnoge žene, mlade djevojke i djevojčice. Ajla Aljić (24) je jedna od njih. ,,Prvi put sam doživjela nasilje sa svojih 20 godina kada sam se udala. Nasilje sam doživjela od svog muža, ali na početku ja nisam bila svjesna da je to to“, kaže Aljić ističući kako je vjerovala da će se stvari promijeniti, ali one su vremenom postajale gore. ,,Kada ne bi uspio da mi se suprostavi riječima, prešao bi na fizičko maltretiranje.“ Prema istraživanju OESS-a objavljenog 2019. godine psihološko nasilje se javlja kao najrasprostranjeniji oblik nasilja nad ženama – od približno 640 000 žena koje su učestvovale u istraživanju, čak 36 % njih je bila žrtva psihološkog nasilja, a od tog broja njih 12 % je žrtva ekonomskog nasilja. Učestalost ova dva oblika nasilja je veća među ženama koje žive u ekonomski siromašnijim domaćinstvima, među ženama koje odobravaju patrijarhalne stavove i među ženama čiji partneri imaju problema s konzumacijom alkoholnih pića i droga. Tradicionalna uloga žene ,,U BiH nasilje, prema istraživanjima, se bazira na fizičkom, ekonomskom, psihološkom i seksualnom nasilju, ali priroda ovakvih istraživanja je veoma kompleksna. Najčešći uzrok je ekonomsko nasilje koje je uvijek agens movens, circulusa viciosusa muškog nasilja u porodici. Zbog nemogućnosti ostvarenja uloge hranitelja u porodici, vlastitih frustracija, muškarac poduzima nasilje u porodici“, objašnjava Lejla Mušić, profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Psihološko i ekonomsko nasilje su kažnjivi oblici nasilja u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. Prepoznati su i kao kažnjivi oblici nasilja mnogih međunarodnih ugovora koje je država ratificirala. Ali ove dvije vrste nasilja nisu toliko zastupljene u javnosti kao fizičko jer patrijarhalno ustrojstvo ljudskog mentaliteta podrazumijeva da je muškarac taj koji kontroliše novac i izdržava porodicu. Iako je položaj žena danas u BiH povoljniji u odnosu na raniji period, taj položaj je daleko od zadovoljavajućeg.